MARIJA FARENA

 

Devet od deset studenata preporučuje Erasmus razmjenu. Preostali jedan nikada nije otišao.

Ovako započinjem svoj osvrt na moje Erasmus iskustvo jer smatram da sam prije njega upravo ja bila taj jedan student. Čula sam svakakve priče o razmjenama i stručnim praksama i sve je to djelovalo kao stvarno dobra prilika, ali nisam mogla ni zamisliti da će me se ovako dojmiti. Prijavila sam se na razmjenu s ciljem da unaprijedim svoje znanje španjolskog jezika, ali i da napokon posjetim Španjolsku koja me je oduvijek privlačila. Sada kada vratim film unatrag i sjetim se što sam sve vidjela, doživjela i koga sam sve upoznala, sa sigurnošću mogu reći da je Erasmus razmjena nešto što nisam znala da mi treba u životu. Provela sam jedan semestar u Málagi, u samome srcu Coste del Sol u Španjolskoj. Uputila sam prvi pogled prema tom predivnom gradu i odmah znala da je to bila ispravna odluka.

Prije odlaska čula sam svakakve priče o Andaluziji. Mislila sam da tamo sigurno mora biti lijepo, ali ne i da će me ovako oboriti s nogu. Od velikih gradova do malih mjesta, svaki kutak te pokrajine ostavlja bez daha. Imala sam tu sreću da proputujem veći dio Andaluzije, ali i Madrid, Toledo, pa i okolne države kao Portugal, Gibraltar i Maroko. Ljudi su predivni - gostoljubivi, otvoreni, vedri, uvijek spremni pomoći, što me oduševilo. Imaju najluđe običaje i najljepše zalaske sunca. Ulice su u svako doba dana pune, a stabla naranči su na svakome koraku. Parkovi su puni zelenila, a ako se bolje pogleda, u krošnjama palmi se mogu vidjeti i papige. Vrijeme je uvijek sunčano, mislim da bih mogla na prste jedne ruke nabrojati koliko je puta kišilo u tih šest mjeseci. Jednostavno, Málaga ima sve i ne mogu ju dovoljno preporučiti!

Sveučilište u Málagi me također iznenadilo. Ogromno je, s puno odjela i mogućnosti. Profesori su pristupačni i puni razumijevanja, pogotovo za nas Erasmus studente. Ono što mi je ostalo urezano u pamćenje je zainteresiranost studenata za ono što uče i različiti pristupi profesora da nam približe gradivo. Primjerice, studenti na svako predavanje dolaze pripremljeni, sudjeluju u raspravama i istražuju na svoju ruku. Potpuno su predani svojem studiju i jako su vrijedni, što profesori zaista cijene. S druge strane, svjedočila sam najrazličitijim metodama kojima su profesori nastojali učiniti predavanja u isto vrijeme zanimljivima i poučnima. Tako je, na primjer, jedan profesor kroz pečenje palačinki na jednome predavanju i grupnom tjelovježbom na drugome predavanju objašnjavao učenje i usavršavanje stranog jezika, pojmove koji se čine nespojivi. Međutim, iz vlastitog iskustva kažem da su upravo takva 'drugačija' predavanja ona koja najviše ostanu zapamćena, a takvi profesori oni na čija se predavanja rado dolazi.

Španjolska je sve ono što sam uvijek zamišljala, pa i više od toga. Prezahvalna sam što mi je Erasmus program pružio ovu priliku i smatram da sam definitivno proživjela nešto što se inače može samo sanjati. Osjećam da sam narasla kao osoba, stekla puno znanja i iskustva, produbila znanje španjolskog i engleskog jezika, upoznala predivne ljude kojih ću se uvijek sjećati, te sam jedno potpuno novo mjesto i stranu državu počela nazivati svojim drugim domom. Od srca svakome želim jedno ovakvo iskustvo jer je to nešto najbolje što možeš napraviti za sebe. Kada se strah od novog okruženja i stranog jezika prebrodi, na kraju ostaju najljepše uspomene. Málaga, vratit ću se!

 

 

BRUNO SEFEROVIĆ

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Sveučilište Kansai je jedno od najpriznatijih i najpoznatijih sveučilišta u Japanu. Od samog početka prijave sveučilište daje sve od sebe da ti što više pomogne u procesu dolaska u Japan, uvijek su dostupni za kontakt i za bilo kakva pitanja. Postoji "Division of International Affairs" za pomoć studentima koji dolaze na razmjenu. Prvi tjedan smo imali orijentaciju na kampusu gdje smo posjetili sve dijelove kampusa uz pratnju i nakon toga smo imali detaljnu orijentaciju u svezi pronalaska učionice te otvaranja bankovnog računa (što je obavezno ako se odlučiš živjeti u studentskom domu). Djelatnici sveučilišta su s nama išli u gradsku upravu da se prijavimo za zdravstveno osiguranje i tzv. My Number Card, što je njihova inačica osobne iskaznice. Kartica privremene boravišne dozvole se dobije odmah kod imigracijske službe na aerodromu.

Što se tiče samog kampusa i opće atmosfere, stvarno je potpuno drukčije od Hrvatske. Glavni kampus na kojem sam studirao kao i većina studenta sveučilišta se zove Senriyama je veličine zadarskog poluotoka. Sve je prekrasno uređeno i poseban je osjećaj šetati po kampusu. Svaki dio kampusa ima svoj restoran i "convenience store" gdje možete kupiti što god želite po jeftinim studentskim cijenama. Na kampusu postoji i Starbucks, gdje dosta studenata ide tijekom pauze između predavanja, a ispred njega je vrt s umjetnom travom i stvarno je lijepo tu se opustiti. U sklopu kampusa također se nalazi vrtić, osnovna, srednja i viša srednja škola, sportska igrališta, teretane, bazeni, banke. Za razliku od Hrvatske, početak i kraj predavanja označava melodija koja traje desetak sekundi. Najranije predavanje počinje u 9:00, a najkasnije završava u 17:50.

Iako se smatra da su Japanci jako sramežljivi ljudi i da ne žele pričati sa strancima, moje iskustvo je potpuno drukčije. Mnogi su mi prišli prvi i pitali me za ime i odakle sam. Naravno, najpoznatiji smo po nogometu i Luki Modriću. Ako planirate ići na razmjenu u Japan, dobro bi bilo da znate bar osnove jezika. Život će vam biti lakši ako se možete sporazumjeti s prodavačima u trgovinama, konobarima u restoranima, te ako možete bar nakratko porazgovarati sa studentima na japanskom. Sveučilište nudi intenzivne tečajeve jezika koji su meni jako pomogli. Iako i Japanci žele vježbati engleski, ako želite imati japanske prijatelje, neophodno je poznavati bar osnove japanskog jezika. Postoje mnoge razlike u kulturi – Japanci nemaju koncept izlaska na kavu kao mi, većina ih radi uz studij pa je ponekad teško naći i vremena za druženje. 

Vjerojatno se pitate koliko je Japan skup i mogu vam reći da nije preskup. Voće i povrće su skupi, "zapadanjački" koncepti poput pizzerija i pekara također, ali sve ostalo je jeftino. Do Japana je skupo doći, ali uštedjeti se može na svemu. Pogotovo jer imaju snažnu kulturu kupona i kartica za skupljanje bodova na apsolutno svemu. Jesti vani po restoranima je najnormalnija stvar i o tome upravo govori ogroman broj restorana gdje god da se okrenete, a pogotovo na glavnoj ulici koja vodi do sveučilišta. Možete se najesti čega god želite za cijenu od 3-6 Eura. Ako ste student, dobijete ekstra porcije i besplatne dodatke jelu. Toliko je jeftino jesti vani da sve što je iznad 1000 yena (otprilike 7 Eura) se smatra skupim.

I na kraju, ako želite iskusiti nešto što nikad niste iskusili ranije u svom životu, toplo preporučam razmjenu u Osaki. Svaki dan je kao san i zabavnim avanturama te sretnim trenutcima nema kraja.

 

 

GABRIJELA RAVLIĆ

Louvre, Eiffel, Panthéon… Iako sam bila turist već dva puta u Parizu, ovaj semestar okušala sam se kao student na jednom od najboljih sveučilišta u Europi, Sorbonne Université. Ono što me najviše oduševilo kod ovog sveučilišta je raznolika ponuda programa studentima jezika, posebice Odjela za primijenjene strane jezike gdje sam polagala predmete iz domene europskih poslova. Tokom tih šest nezaboravnih mjeseci živjela sam u internacionalnom kampusu CIUP gdje je je bilo smješteno oko 12000 studenata diplomskog i doktorskog studija iz cijelog svijeta. Osim što sam kroz druženja stekla prijatelje iz različitih krajeva, bilo je fantastično upoznati stručnjake iz praktički svake domene koji žive u jednom kampusu. Naravno, na takvom mjestu nije manjkalo aktivnosti - od sporta, umjetnosti i znanstvenih konferencija pa sve do svakodnevnih druženja u prirodi, roštilja i fešti. Osim toga, mnogi studenti organiziraju besplatne tečajeve plesa, yoge, slikanja… Čak i od Parižana ćete čuti da je ovaj zeleni kampus jedno od najboljih mjesta za život za mladu osobu u Parizu. Kao studentu, u Parizu vam se nude bezbrojne kulturne aktivnosti - najbolji muzeji na svijetu koji su potpuno besplatni, veliki popusti u kazalištu, operi i baletu te povoljni izleti u ostale dijelove Francuske. Osim toga, kao student možete dobiti brojne financijske pogodnosti, poput sufinanciranja stanarine, troškova menze ili čak osobnih troškova.

 

Iako Pariz slovi kao ubrzan i kaotičan grad, ugodno me iznenadio mentalitet i opušteni način života. Suprotno očekivanjima, ljudi ne žure i cijene petits plaisirs. Pariz će vas oduševiti veličinom, ali će vas zadržati sitnicama – ulični svirači, kultura čitanja, podzemni jazz koncerti i piknici na Seni samo su neke stvari koje se mogu doživjeti ako odete na mobilnost i potpuno se prepustite boemskoj duši ovog grada.

 

 

 

 

 

 

 

ANTONIA VODAN

Nešto više od dva mjeseca ljetnog semestra provela sam na Sveučilištu u Sieni, Italija. Ondje sam slušala nekoliko kolegija koji su se pokazali kao dobra dopuna mojem obrazovanju. Za Toskanu sam se odlučila kao studentica talijanistike, znajući da je ta regija, posebice Firenca, kolijevka talijanske umjetnosti, jezika i književnosti. Ono što nisam znala je da bi se moji domaćini uvrijedili kada bi saznali da sam Sienu odabrala zbog njene blizine Firenci, s obzirom na povijesno rivalstvo između dva grada. Prije dolaska nisam ni slutila koliko je Siena bogata kulturom. Boraveći u tom nevjerojatnom srednjovjekovnom gradiću, postepeno sam otkrivala njegove brojne slojeve: običaje, mentalitet, identitet. Nikada prije nisam upoznala mjesto koje još uvijek toliko snažno živi svoju povijest, grad koji je istovremeno urbano središte i slikovita provincija. Moj se fokus ubrzo premjestio sa slavne Firence na gradić koji sam jedno vrijeme nazivala domom. Uživala sam u njegovoj arhitekturi, folkloru, čempresima, brdašcima, vinogradima. Premda u ova dva mjeseca nisam uspjela ostvariti značajnija poznanstva, potrudila sam se naći sa svojim prijateljima koje sam upoznala prije četiri godine prilikom prvog Erasmusa u Lombardiji. Predivno je doživjeti da te ljudi koji su godinama ranije nakratko ušli u tvoj život još uvijek nose u mislima i entuzijastični su oko ponovnog susreta. Također sam i putovala Toskanom, otkrivajući njeno nasljeđe.

Zahvaljujući Erasmus+ stipendiji, ostvarila su se moja maštanja  o “dolce vita” pod suncem Toskane, barem nakratko. Toplo preporučam svima da iskoriste priliku te otputuju i borave u inozemstvu jer je to najbolji način da se kvalitetno upozna druga kultura i ostvare međunarodne veze.

 

RENATA MARSTJEPOVIĆ

Svoju stručnu praksu u trajanju od sedam mjeseci odradila sam u školi La Mache u Lyonu, Francuskoj. Zanimalo me je kako je to biti nastavnik, te sam zato odabrala tu stručnu praksu tijekom koje sam bila asistent nastavnicima engleskog i španjolskog jezika, te sam sama pripremala i držala predavanja. Ovo iskustvo prakse je čak i nadmašilo moja očekivanja jer je bilo dosta zadovoljavajuće. Kolektiv škole La Mache me je izuzetno ljubazno primio, te su mi bili velika podrška tijekom cijelog mog boravka u Lyonu. Kolektiv škole La Mache je sjajan i oni su kao jedna velika obitelj. Bilo je veliko zadovoljstvo biti dio te obitelji. Također, bilo je jako zadovoljavajuće raditi s djecom i mladim ljudima u toj školo. Osim pripreme i držanja predavanja, moj zadatak je bio i nadgledanje studenata tijekom njihovih testiranja. U školi La Mache sam stekla mnogo prijatelja. Zahvaljujući ovoj mobilnosti također sam bolje upoznala francusku kulturu i stil života, a i unaprijedila sam svoje znanje francuskog jezika. Posjetila sam razna mjesta u Lyonu, a imala sam priliku posjetiti i Pariz. Erasmus+ stručnu praksu bih preporučila svima jer to iskustvo obogaćuje kako na profesionalnom tako i na privatnom planu.

 

 

 

ANA KRAJINA

Odlazak na Erasmus je jedna od najvećih, najstrašnijih, ali i najboljih odluka koje sam ikada donijela. Susjedna Italija tada se činila kao da je na drugom kraju svijeta. Djevojka iz malog mjesta koja ne priča talijanski u Napulju, gradu s 3 milijuna stanovnika, činio se kao recept za nezaboravan semestar. Lokacije s razglednica, najukusnija hrana i upoznavanje studenata sa svih strana svijeta postali su moja svakodnevica. Italija je predina zemlja koja ima toliko toga za ponuditi no ono što ću najviše pamtiti su ljudi koji su, iako nismo pričali isti jezik, uvijek bili toliko srdačni i veseli da vas zaraze tom energijom. Nije bitno je li riječ o Italiji ili nekoj drugoj zemlji, neopisiv je osjećaj postati dio druge kulture - da nešto do jučer nepznato postane dio tebe.

Čula sam komentare prijašnjih Erasmus studenata kako se nakon mobilnosti nikada više ne osjećaš kao potpuno doma jer će dio tebe zauvijek pripadati tom mjestu, tim ljudima. Bilo me je strah toga jer sam mislila da ću se vratiti s prazninom u srcu, no dogodilo se upravo suprotno. Možda jesam ostavila dio sebe no dobila sam dio Italije, Turske, Španjolske, Grčke, Švedske, Indije, Turkmenistana i mnogih drugih kultura. Sva ta mjesta su sada za mene novi dom gdje sam uvijek dobrodošla jer Erasmus prijatelji nisu obični poznanici – oni su druga obitelj. Kada se nađete sami u stranoj zemlji, jedni drugima ste sve što imate.

Ne želim zvučati kao i svaki drugi student koji kaže „Erasmus mi je promijenio život“, no mislim da stvarno nije moguće vidjeti, čuti i upoznati se s toliko toga u tako kratkom periodu bez da vas na neki način ne obilježi.

Grazie Italia, alla prossima! J

 

 

 

DOLORES PERKOVIĆ

Nakon uspješno odrađene studentske razmjene u Portugalu, odlučila sam se na novu avanturu - studentsku praksu preko Erasmus+ programa. Radila sam u osnovnoj školi L'ecole de Notre Dame u malom gradiću La Basseé na sjeveru Francuske. Kao budućoj nastavnici engleskog jezika, ovo iskustvo mi je bilo od iznimne važnosti jer sam stekla vrijedno praktično znanje rada s djecom. Ljudi koje sam upoznala bili su iznimno dobri i susretljivi, što je bilo prijeko potrebno budući da nisam poznavala francuski jezik. Navedeno je vidljivo samom činjenicom da me je jedna prekrasna obitelj primila u svoj dom te se 'brinula' o meni za vrijeme trajanja ovog iskustva. Ova praksa je bila iznimno zahtjevna, no isto tako i iznimno vrijedna te ću ju cijeniti do kraja života, a svakoga pozivam da se upozna s Erasmus+ programom, budući da isti zaista mijenja život.

 

 

 

 

 

SARA IVANDIĆ

 

Sa sigurnošću mogu reći da je odlazak na Erasmus studentsku mobilnost najbolja odluka koju
sam donijela do sada. To dokazuje i činjenica da sam se nakon prvog Erasmus iskustva u
Valenciji ponovno odlučila prijaviti te sam prošli ljetni semestar provela na Sveučilištu u Huelvi u
Španjolskoj. Nakon što sam završila Erasmus u Valenciji, vratila sam se kući kao potpuno
drukčija osoba i nisam očekivala da će išta drugo moći nadmašiti takvo iskustvo. U Huelvu sam
došla bez ikakvih očekivanja jer se Huelva činila kao mali i beznačajan grad u odnosu na
Valenciju, koja je bila i ostala veličanstvena u mojim očima, te nisam mogla zamisliti da ću
doživjeti nešto puno drukčije i bolje. Međutim, ovaj semestar u Huelvi mi je pokazao da su
mjesta uistinu onoliko dobra koliko i ljudi koje tamo upoznamo. Imala sam sreće da od prvog
dana upoznam ljubazne, srdačne i zanimljive ljude koji su mi postali jako dobri prijatelji. Kroz
ovaj semestar i uz te ljude sam naučila da različite nacionalnosti i jezici nisu prepreka u
stvaranju pravih prijateljstava i osjećaja da pripadaš negdje. Bez obzira na to koliko sam se
promijenila i naučila o sebi i drugima nakon prvog Erasmusa, drugi Erasmus mi je pokazao da se
s novim iskustvima to znanje samo obogaćuje i da trebam težiti promjenama. Teško je opisati
riječima sve što osjećam i mislim nakon ovih iskustava, ali najjednostavnije je reći da je bilo
posebno i nezaboravno te svima koji imaju priliku preporučam da ne oklijevaju, nego da donesu
najbolju odluku i prijave se na natječaj za Erasmus mobilnost.

 

MIA MITRIĆ

Erasmus+ studentsku mobilnost u svrhu stručne prakse odradila sam u Corku, u Irskoj. Nisam mislila da je praksa u Irskoj ostvariva obzirom da prethodno nisam čula slična iskustva, no uz malo truda i puno sreće, pronašla sam i taj oglas. Ta tri mjeseca za mene su bila jedinstveno iskustvo zahvaljujući kojem sam upoznala irsku kulturu, ljude, jezik, krajolik i puni značaj Irish Puba :) Ali ponajprije otkrila kojim putem ići profesionalno, radeći s marketinškim timom u maloj irskoj firmi. Nadam se da će se i drugi odvažiti na isti korak i imati jednako sreće. Career Training Internships uvijek traži vježbenike!

 

 

NIKOLINA KLARIN

Zimski semestar 2021./2022. sam provela u Padovi u sklopu Erasmus+ studijskog programa. Potaknuta pozitivnim iskustvom svojih kolega odlučila sam se na taj korak tek na apsolventskoj godini, te bih svakome preporučila da iskoriste tu priliku za vrijeme studiranja. Iako se cijela procedura prikupljanja i slanja dokumenata čini mukotrpna, sve se lako rješava uz pomoć ljubaznih i susretljivih zaposlenika Ureda za međunarodnu suradnju.

Padova je poznati studentski grad koji nudi puno mogućnosti za studente, ne samo u vidu Sveučilišta i kolegija, nego isto tako i u vidu sadržaja i za domaće i za strane studente. Budući da sam studentica talijanistike, studijski boravak u Padovi mi je omogućio i usavršavanje talijanskog jezika pa tako i direktan susret s kulturom i životom u Italiji. Isto tako mi je pružio i iskustvo suživota s ljudima iz drugih zemalja, kao i upoznavanje njihove kulture i običaja.Padova mi je ostala u predivnom sjećanju kako zbog ljepote samog grada tako i zbog iskustva koje me sad vezuje uz nju.

 

 

RENATA MARSTJEPOVIĆ

Zahvaljujući Erasmus+ programu, jedan semestar diplomskog studija sam provela na Sveučilištu Complutense u Madridu, u Španjolskoj. Za to sam se sveučilište odlučila jer sam studentica hispanistike i anglistike, te sam smatrala da ću zahvaljujući tom boravku u Madridu poboljšati svoje znanje španjolskog jezika jer ću ga svakodnevno pričati. Mislim da se to i ostvarilo, pa bih svakome savjetovala da provede barem jedan semestar u inozemstvu kako bi poboljšali svoje znanje jezika. Usto, Sveučilište Complutense ima odličan program i za studij anglistike. To je sveučilište koje nudi velik broj kolegija, pa sam imala priliku pohađati predavanja iz jako zanimljivih kolegija. Iako su mi kolegiji bili dosta zahtjevni, profesori su imali razumijevanja za studente koji dolaze preko Erasmus+ programa. Bili su nam na raspolaganju kako bi pojasnili nejasnoće te nam pomogli da se uklopimo s ostatkom studenata. Budući da je na sveučilištu mnogo studenata na razmjeni, imala sam priliku upoznati i sklopiti prijateljstva sa studentima iz raznih zemalja. Svima bih preporučila odlazak na Erasmus+ mobilnost. Što se tiče Madrida, rekla bih da je to prelijep i sunčan grad, gdje su ljudi općenito velikodušni i druželjubivi. Također, u Madridu ima mnogo toga za posjetiti. U centru se nalazi trg Puerta del Sol, u čijoj blizini je Plaza Mayor. Nedaleko od toga su i Kraljevska palača te Katedrala Almudena. Također bih preporučila i posjet parku El Retiro, gdje se nalazi i Kristalna palača. Od muzeja svakako treba posjetiti Muzej kraljice Sofije, gdje se nalazi Guernica, poznata slika Pabla Picassa. Španjolska je također poznata i po hrani, te sam imala priliku uživati u njihovim raznim specijalitetima.

 

 

MARTA PTIČAR

Nakon studentske razmjene, uvjerena sam da bi to svaki student trebao proći jer je to nešto što donosi nova znanja, iskustva i poznanstva. Neovisno o tome što netko studira ili koje jezike govori ili ne govori, boravak u stranoj zemlji i predavanja na stranom sveučilištu vrijedni su izlaska iz rutine i zone udobnosti. Što se tiče Münstera, to je studentski grad koji je dovoljno malen da bi bio jednostavan, a dovoljno velik da ne bude monoton. Nalazi se u pokrajini u kojoj su i Köln, Bonn, Düsseldorf, Dortmund i još mnogi drugi manji gradovi koje vrijedi posjetiti. Dodatna dobra strana studiranja u Münsteru je ta što studenti imaju besplatan vlak po cijeloj pokrajini, tako da je put do svih tih gradova, kao i do nizozemskog grada Entschede, potpuno besplatan.

Profesori i koordinatori na Sveučilištu u Münsteru bili su susretljivi i bilo je zanimljivo sudjelovati na predavanjima, iako su bila online. Također, njemački jezik bio mi je priličan izazov s obzirom na to da sam prije razmjene znala samo osnove i bilo je zanimljivo vidjeti kako se razina znanja jezika mijenja iz tjedna u tjedan s obzirom na tečaj koji sam pohađala i na potpunu okruženost njemačkim koja na neki način ne dopušta da tamo provedete cijeli semestar, a da ne naučite barem osnovne riječi i izraze.

Odlazak na Erasmus je nešto što sam „sačuvala“ za kraj svog studija, što se nije pokazalo kao najbolja odluka s obzirom na sve restrikcije koje su taj Erasmus pratile, stoga bih savjetovala onima koji možda imaju dvojbe oko odlaska, da ne čekaju neki „bolji“ semestar ili prikladnija vremena jer čak i u ovakvim uvjetima, odlazak na Erasmus bilo je jedinstveno iskustvo vrijedno ono malo dodatnog stresa koji se na kraju prelije u nešto što se teško može dobiti na matičnom sveučilištu.

 

SARA IVANDIĆ

Odlazak na Erasmus studentsku mobilnost je za mene bila odluka koju sam donijela i prije nego sam upisala prvu godinu studija. Prvi put sam čula za Erasmus kada je moja starija sestra pričala kako će njena prijateljica s faksa provesti cijeli semestar u Španjolskoj. Već tada me oduševila pomisao o mogućnosti življenja i studiranja u drugoj državi.  S obzirom na to da sam upisala studij anglistike i hispanistike, znala sam da je to uz sve druge prednosti i savršena prilika za napredovanje u mojim jezičnim sposobnostima. Nakon puno razmišljanja i pretraživanja, odlučila sam odabrati Sveučilište u Valenciji i tamo provesti zimski semestar treće godine studija. U međuvremenu nas je sve zatekla pandemija, ali ja nisam htjela da mi to poremeti planove te sam ustrajala u svojoj odluci. Ipak, zbog neizvjesnosti situacije i načina na koji će se izvoditi nastava, odlučila sam prebaciti mobilnost na ljetni semestar. Mogu reći da mi nimalo nije žao što sam se odlučila za Erasmus mobilnost tijekom pandemije niti smatram da je moje iskustvo ičime bilo zakinuto. U početku je bilo malo zastrašujuće preseliti se u drugu državu na nekoliko mjeseci u takvoj situaciji jer je postojalo puno restrikcija i pravila, no to me nije spriječilo da upoznam druge studente, družim se, izlazim i putujem u druge dijelove Španjolske. Osim dragih ljudi i druženja na plaži i u parkovima, putovanja u okolna mjesta Valencije i druge gradove je najbolja stvar koju mi je Erasmus pružio jer nikada prije nisam imala priliku za to. Oduševila me arhitektura, raznolikost krajolika i šarene boje zgrada i kuća koje sam vidjela tijekom tih izleta. Sada mogu iz vlastitoga iskustva reći bilo kome tko se premišlja u vezi Erasmusa da će požaliti ako ne iskoristi tu priliku tijekom studiranja jer se tako nešto pamti cijeli život. A ako nekoga plaši cijeli proces prijave i papirologije, samo ću reći da se definitvno isplati. Što se tiče Valencije, mislim da je taj grad bio savršen izbor za moje prvo Erasmus iskustvo jer mi se toliko svidjelo da bih voljela provesti još jedan semestar na njihovom sveučilištu.

 

ANTEA ČOVIĆ

Još uvijek pod dojmom prvog Erasmusa i pomalo svjesna da doba studiranja dolazi kraju, odlučila sam zadnji semestar diplomskog studija provesti na Erasmusu. Budući da studiram i hispanistiku, već sam prethodno bila provela jedan semestar u Španjolskoj, a ovaj put sam se odlučila za Lisabon u Portugalu. Zašto baš Portugal? Razloga je mnogo. Počevši od onog glavnog, a to je da sam na Odjelu za hispanistiku imala priliku učiti portugalski jezik pa do toga da sam htjela ponovno u neke tople krajeve gdje klima nije puno drukčija od zadarske na koju sam bila navikla. 
Iako je pandemija još uvijek bila u jeku, to me nije niti najmanje zabrinjavalo. Čvrsto sam odlučila da ću iskoristiti ovu priliku ne samo zbog zabave, nego kao i odskočnu dasku za mogući ostanak i rad u Portugalu. Iako sam trebala ostati šest mjeseci, to se na kraju svelo na četiri mjeseca, jer su pandemija i ozbiljne portugalske mjere učinile svoje. Kako bih na najbolji način iskoristila vrijeme unutar četiri zida tijekom lisabonske karantene, krenula sam sa slanjem molbi za posao na radno mjesto nastavnice engleskoga jezika. To je na kraju urodilo plodom tako da sam ostatak Erasmusa provela i radeći u jednoj portugalskoj školi. 
Uz sve izlete, druženja, otkrivanje portugalske gastronomije, uživanje na plažama, ono što je meni osobno bilo najdraže je upoznavanje novih nacionalnosti, istraživanje sličnosti i razlika između vlastite i tuđe kulture te produbljivanje vlastitog znanja i razvijanje tolerancije. Osim toga, smatram da Erasmus nije Erasmus ako ne probaš nešto što nikada prije nisi. U mom slučaju to je bilo surfanje. Iako me nije pretjerano oduševilo, ostavilo je dozu adrenalina i vrlo zanimljivu uspomenu. 
Sada već ozbiljno nostalgična i ovisna o Erasmusu, shvatila sam imam pravo na još šest mjeseci Erasmusa. Pogodite jesam li se prijavila. 

 

GABRIJELA RAVLIĆ

Online nastava, ponovno useljavanje u roditeljsku kuću, zatvaranje kafića. Sve je to činilo novu stvarnost s kojom su se mnogi studenti suočili prošle akademske godine, te mogu sa sigurnošću reći da je to i ono što je mene osobno ponukalo da uzmem apsolventsku godinu i provedem ju na Erasmus+ mobilnosti. Stavila sam oglas na ErasmusIntern te mi se osobno javio učitelj iz Osnovne škole CEIP Enric Farreny u Kataloniji i ponudio mi da odradim Erasmus+ praksu kao jezični asistent, tvrdeći da moje neiskustvo ne predstavlja nikakvu prepreku. Kao studentici treće godine anglistike i francuskog jezika i književnosti preda mnom su se našla dva izazova - kako da to prihvatim bez znanja katalonskog jezika i bez ikakvog iskustva rada s djecom u školi? Već prvi dan sam se uvjerila da jezična barijera nije problem s obzirom da su Katalonci navikli da stranci, pa i sami Španjolci ne poznaju njihov jezik, a i učitelji su uvijek bili tu da me usmjere. Na moju sreću, učitelj koji me kontaktirao je u školi zadužen za stažiste pa se pobrinuo za sve - smještaj, put, te da se osjećam kao dio kolektiva. U školi su bile još dvije stažistice s kojima sam i živjela te smo tako provodile većinu vremena skupa. Iako su mi glavni predmeti bili engleski i francuski, asistirala sam učiteljima na gotovo svim predmetima - od likovnog i glazbenog do matematike i tjelesnog.
Učitelji i djeca su imali strpljenja sa mnom, te sam tako već drugi tjedan prakse radila u grupama i čak sama vodila sat. Već sam unaprijed imala spoznaje o Kataloncima kao toplim i vedrim ljudima, no moje iskustvo je nadmašilo sva očekivanja - od učenika koji bi nas obasipali zagrljajima svako jutro do kolega koji su nas vodili na planinarenje i donosili poklone svakoga petka. Iako je moj glavni zadatak bio uključiti engleski i francuski u razne predmete, učenici su me uspjeli naučiti nešto katalonskog. Takjođer sam naučila i kako raditi s djecom. Za mene je to bila odlična prilika s obzirom da se trebam na jesen odlučiti između prevoditeljskog i nastavničkog smjera na diplomskom studiju, a sada mogu sa sigurnošću reći da se vidim u radu s djecom i da tu imam određeno iskustvo. Pri kraju mobilnosti, koja je trajala samo tri mjeseca, čak sam se dvoumila da produžim mobilnost i ostanem cijelu školsku godinu, no znala sam da moram nastaviti svoj put u Francuskoj kako bih uistinu usavršilajezik koji studiram. U samo tri mjeseca stekla sam prijatelje za cijeli život i čuveno Erasmus iskustvo za koje jedino oni koji su ga doživjeli znaju da se ne može dočarati riječima, pa za sve one koji ovo čitaju i dvoume se oko odlaska na mobilnost - ovo je vaš znak :)

Nakon obavljene stručne prakse u Španjolskoj koju ću pamtiti po srdačnim ljudima, ali i po punom radnom vremenu, te obvezama prema kolegama, nastavila sam svoj Erasmus put u zelenom francuskom gradu Dijonu gdje me čekao studentski život. S obzirom da su mjere u Francuskoj bile strože nego u Hrvatskoj, ugodno nas je iznenadila činjenica da se nastava odvija uživo zbog malog broja Erasmus studenata. Također, studentski dom koji je smješten na sveučilišnom kampusu bio je osiguran prilikom prijavljivanja što je uvelike olakšalo financije i ono najbitnije u danom trenutku - upoznavanje drugih studenata. Srećom, ubrzo je zatoplilo pa smo brzo našli grupu studenata željnih druženja iako su kafići bili zatvoreni. S obzirom na to da smo većinom bili studenti iz inozemstva koji su stigli s ciljem da nauče francuski, uspjeli smo spojiti ugodno s korisnim i skupa učiti jezik i kulturu Francuske. Većina nas je bila oduševljena konceptom kampusa, ne samo zbog praktičnosti nego i jer smo mogli besplatno sudjelovati u raznim radionicama te sportskim i glazbenim aktivnostima. Isto tako, unatoč restrikcijama,  sveučilišni ESN se potrudio održavati aktivnosti za Erasmus studente, pa smo često planinarili i provodili vrijeme u prirodi. Što se tiče samih kolegija, studiranje u Francuskoj preporučila bih svakome tko voli aktivno sudjelovanje na satu, pisanje eseja te prezentiranje jer se ocjenjivanje na mnogo sveučilišta temelji na navedenim kriterijima i kritičkom razmišljanju. Kao šećer na kraju mobilnosti bilo je otvaranje kafića i restorana te ukidanje ograničenja za putovanja. Samim time, posljednji tjedni bili su ispunjeni putovanjima vlakom kroz Francusku, muzejima i gurmanskim užitcima.

NINA DOJČINOVIĆ

Unatoč pandemiji, odlučila sam okušati sreću i 5. semestar studija anglistike i etnologije i kulturne antropologije provesti na Erasmusu u Ljubljani. Grad je blizu Hrvatskoj pa je moja odluka mnoge i iznenadila, no grad me privlačio zbog svoje uređenosti, kulturnog života i podudarnosti studija. Ono što je dočekalo kolegicu Saru i mene nije bilo ono čemu smo se nadale, počevši od stare kuće u kojoj smo boravile do potpunog lockdowna već od drugog tjedna boravka u Sloveniji. Ipak, ustrajale smo u odluci zbog šarolikog društva u kući (bilo nas je otprilike sedmero u početku), ljepote grada i zadovoljstva predmetima i profesorima na UNILJ. Značajna je bila i pomoć oba fakulteta i studenata sa svim našim problemima i nedoumicama. Ono što mi je iz cijelog iskustva najdraže svakako su razgovori i druženja s cimerima koji su unosili dinamiku i smijeh u pandemijsku svakodnevicu. Mislim da nas je ovo iskustvo osnažilo i pomoglo nam osvijestiti neke vlastite karakteristike, a u budućnosti će valjda biti prilike da proputujemo Sloveniju kako treba i doživimo pravi duh Ljubljane, šarmantnog grada bogatog kulturom.

SARA PEKIĆ

Nakon dugog promišljanja i neizvjesnosti uzrokovanih COVID-situacijom, svoje Erasmus iskustvo odlučujem provesti u Sloveniji. Iako se većina studenata odlučuje na Erasmus mobilnosti u udaljenijim zemljama, Slovenija se, u vremenu sveopće nesigurnosti, činila kao pravi izbor.
Napokon došavši ondje, doživljavam blagi, ali ugodni kulturološki šok. Ljubljana je predivan, živ, zeleni grad koji obiluje srdačnim i toplim ljudima, nenadmašnom arhitekturom te bogatim zabavnim i edukativnim sadržajem. Činjenica da je nastava ubrzo prešla na online oblik nije spriječila renomirane profesore i predavače da nam prenesu svoja plodonosna znanja i ukažu na mogućnosti koja se otvore izlaskom iz zone komfora. Izlazak iz zone komfora nije bio potican samo u akademskim krugovima, već se isti odvijao i na svakodnevnoj razini. Sama odluka odvažiti se otići na studentsku razmjenu u tom dobu, i to u zemlju koja je baš tada imala najstrože epidemiološke mjere, naučila me strpljenju, uvažavanju drugog i drugačijeg te da cijenim ono što mam. Iako je zbog epidemioloških restrikcija mnogo aktivnosti i mogućnosti bilo onemogućeno, imala sam privilegiju biti u okruženju predivnih ljudi i prekrasnih prirodnih ljepota. Također, ono što je uvelike utjecalo na sveukupni dojam tijekom i nakon mobilnosti jest jezik. Premda je slovenski sličan hrvatskom, ovi jezici po mnogočemu razlikuju. Možda najupečatljivija anegdota vezana za jezik je činjenica da se na slovenskom brojevi čitaju kao na njemačkom, pa sam se tako u početku često znala iznenaditi u trgovini gdje bi mi blagajnica rekla da mi, primjerice, račun iznosi sedam in pedeset, dok je ustvari iznosio 57 eura. Sve u svemu, usprkos kratkoj i ne toliko dinamičnoj razmjeni, jako se radujem vratiti u Ljubljanu.

  

MATEA BRAJKOVIĆ

Zimski semestar 2019./2020. sam provela u Grazu, u sklopu programa CEEPUS. Graz je sam po sebi odličan studentski grad koji osim kvalitetnih akademskih sadržaja studentima nudi mnoštvo ostalih popratnih sadržaja za ispunjavanje slobodnog vremena. Sveučilište Karl-Franzens u Grazu je iznimno organizirano te nudi širok izbor kolegija, a profesori su pristupačni i često potiču interakciju i diskusije sa studentima na nastavi. Također, ako vam njemački nije jača strana, možete se bez problema sporazumijevati na engleskom jeziku. Moja motivacija za odlazak na razmjenu je polazila od želje za novim iskustvima te je Graz to ispunio u akademskom i društvenom smislu. Imala sam priliku iskusiti drukčiju kulturu i običaje u Austriji, ali su moje iskustvo najviše obilježila nova poznanstva koja sam stekla u Grazu. Naposlijetku, nakon svog pozitivnog iskustva u Grazu svima bi preporučila odlazak na razmjenu.

 

                                     

 

 

IVA ZELENKOVIĆ

Oduvijek me privlačila mogućnost življenja negdje drugdje, u drugoj kulturi, htjela sam probati nešto novo, izaći iz svakodnevne rutine. Odredište za Erasmus mi je, uvjetovano jezicima koje studiram, srećom bilo usmjereno na Mediteran, gdje je toplije, opuštenije i na kraju krajeva jeftinije.
Rješavanje papirologije je trajalo i trajalo, ali u konačnici se isplatilo. Bilo me je strah sama se preseliti na drugi kraj Europe, ali ljubav s Portugalom bila je na prvi pogled. Ljubazni su mi putnici vlaka pomogli s preteškim kuferom i odmah pri dolasku sam se oduševila Coimbrom. Grad sa stotinjak tisuća stanovnika ima oko 25 tisuća studenata, i samim time puno izbora za mlade i svakodnevna zbivanja. 
Fakultet je jedan od najstarijih u Europi, prelijepa zgrada je bila palača prvog portugalskog kralja, sve je odlično organizirano, a profesori su strpljivi, dostupni i blagonakloni. Portugalci su općenito susretljivi i srdačni, radni dan počinje u 10 sati, ništa nije užurbano i sve se rješava bez stresa. Taj prijateljski stav i ležeran odnos prema studentima i gradivu dovede vas do spoznaje da ste puno toga naučili opušteno i bez grča. 
Ono što bih preporučila studentima na Erasmusu je da što je moguće više iskoriste izlete i putovanja koja se nude u okviru programa. Svaki grad priča svoju priču i neka mjesta u suprotnom ne bi ni imali priliku posjetiti. Meni je svako bilo posebno i žao mi je što ih zbog korona virusa nije bilo više. 
Prijateljstva s Erasmusa su opet posebna priča i možda najveća vrijednost cijelog projekta. Druženja s mladima iz doslovno cijelog svijeta s kojima prolazite skupa i lijepe i teške trenutke, izlasci, zabave, večere, smijeh, sve te različite kulture, religije, običaji i pristupi životu uz međusobno poštivanje, proširi vam vidike i ideju o životu u inozemstvu.
U korona krizi nas petnaestak iz pansiona u kojem sam živjela posebno smo bili tu jedni za druge. Nastojali smo odagnati misli zajedničkim kuhanjima, tematskim večerima, društvenim igrama ili gledanjem filmova, međusobno smo se podržavali. Sve je bilo potpuno neizvjesno, a mi u nepoznatoj zemlji smo ipak odlučili nastaviti mobilnost. Portugal nam je nekako ulijevao povjerenje, dobro su podnijeli situaciju s korona virusom u usporedbi sa susjednom Španjolskom i vjerujem da smo svi iz ovog iskustva izašli zreliji i jači. 
Sve u svemu, Erasmus je jedno od najljepših iskustava koje možete steći, i šteta je ne iskoristit ga, posebno studentima Sveučilišta u Zadru gdje je taj program jako dobro organiziran. Privilegija je kao student živjeti period svog života u inozemstvu, i ja sam na ovom projektu jako zahvalna. 

IVAN SERDARUŠIĆ

Iako moj Erasmus nije trajao dugo zbog pojave korona virusa, moram reći da mi je u ono malo vremena što sam proveo u Poljskoj, odnosno Lodzu bilo zaista sjajno. Lodz je poznat kao sveučilišni grad i samim time privlači jako veliki broj Erasmus studenata koji dolaze iz svih krajeva svijeta kako bi studirali tamo. Sveučilište je organiziralo uvodno predavanje za Erasmus studente kako bismo dobili uvid u novu situaciji u kojoj se nalazimo. Dobili smo odgovore i upute za neke osnovne stvari. Erasmus zabave su bile organizirane svakodnevno i na taj način sam upoznao puno ljudi. Ako sam imao ikakvo pitanje, najčešće vezano uz tramvajske linije, lokalni ljudi bi odmah uskočili u pomoć. Iako sam bio povezaniji s Erasmus studentima koji su se nalazili u istoj situaciji kao i ja, imao sam priliku upoznati i poljske studente. Oni su nam pokazali njihovu popularnu igru flanki koju smo onda gotovo svaki dan igrali. Nažalost, planove koje sam imao u vezi posjećivanja različitih gradova su propali zbog pojave korona virusa. Samo tri tjedna nakon dolaska u Lodz, bio sam primoran napustiti Poljsku zbog novonastale epidemiološke situacije. 

 

LEA STOJANOVIĆ

Akademsku godinu 2019./2020. provela sam na Sveučilištu Karl-Franzens u Grazu putem CEEPUS studentske mobilnosti. Sveučilište, a i sam grad, su me potpuno oduševili. Ono što me najviše fasciniralo jest ogroman izbor različitih kolegija. Ako vas, na primjer, zanima ligvistika i humor, James Joyce ili zakoni i nasilje u Americi, možete provesti cijeli semestar slušajući kolegije koji se bave baš tim temama. Mnogi odjeli također nude različite certifikate ako se položi određeni broj kolegija te se potiče formalna i neformalna edukacija kroz mnoga gostujuća predavanja i seminare. Po svemu se vidi da su studenti na prvome mjestu – potiče se samostalni rad, kritičko promišljanje, ali i kreativnost. Također, pored Sveučilišta nalazi se ogromna nova knjižnica, puna raznih knjiga, računala, ali i kauča koji su namijenjeni za odmor i druženje. Uz to, cijeli kampus je pun kafića i malih restorana koji su prilagođeni studentskim potrebama i financijama. Svakome bih preporučila odlazak na studentsku mobilnost jer to jedan edukacijski period koji je ispunjen ne samo učenjem, nego i upoznavanjem novog grada, jezika, kulture i ljudi iz čitavoga svijeta.

                                                       

 

MANUELA JOVIĆ

Nakon provedenih gotovo pet mjeseci na Sveučilištu u Wroclawu, Poljska u potpuno novom okruženju, vjerovala sam da ću poželjeti ostati kod kuće, no dogodilo se upravo suprotno. Želja za upoznavanjem nove kulture i ljudi iz svakog kutka svijeta postala je samo veća. Erasmus iskustvo jedno je od najposebnijih upravo zbog jedinstvene atmosfere i kruga ljudi koji su na istom životnom putu i dijele zajedničko iskustvo studiranja u nepoznatoj okolini. Iako je bilo mnogo prepreka na tom putu, svaku sam s lakoćom prešla - ponekad potpuno samostalno, a ponekad uz pomoć lokalnih ili inozemnih studenata koji su suosjećali sa mnom. Stekla sam novu razinu samopouzdanja i vjere u sebe da ću se uspjeti snaći u svim životnim prilikama i neprilikama tijekom studija i nakon njega u poslovnom svijetu. Smatram da je to ogroman plus i kvaliteta koju je vrijedno posjedovati.
Manuela Jović, 3. godina